Zagrebački holding d.o.o.
Mapa weba Interno-prijava Kontakti
Javni prijevoz u Zagrebu
tramvajima, autobusima, uspinjačom i specijaliziranim vozilima
 
 

106 godina tramvaja na električni pogon

Na današnji dan, 1910. godine, prvi je tramvaj na električni pogon krenuo na vožnje zagrebačkim ulicama...

Zagreb se počeo snažnije razvijati početkom 20. stoljeća, a konjski je tramvaj sve teže udovoljavao potrebama svakodnevnog prijevoza.

Električni tramvaj tada je već vozio u brojnim europskim i svjetskim gradovima, ali ponegdje i na našem tlu pa je neizostavna tema Zagrepčana na svakom „vuglecu“ započinjala sa željom i zahtjevom da se konjski pogon zamjeni električnim. No, valjalo je čekati električnu centralu, koju je Zagreb dobio 1907. godine.

Gradska je općina, u skladu s prihvaćenom komunalnom politikom nastojala dobiti u svoje ruke sva poduzeća što služe javnim interesima, a imajući već svoj vodovod i plinaru, počela je graditi i električnu centralu. Bio je to preduvjet  i za dobivanje koncesije za gradnju i pogon električnog tramvaja. Iz financijskih razloga Gradska općina počinje pregovarati s Tramvajskim društvom spoznavši da će ono lakše i jeftinije moći sagraditi cjelokupno postrojenje te s manje teškoća osigurati potrebna sredstva.


Nakon dugotrajnih pregovora, Gradsko poglavarstvo sklapa 1907. s Tramvajskim društvom novi ugovor, prema kojemu bi Gradska općina zatražila koncesiju i predala je Tramvajskom društvu. Prihvativši tu nagodbu, budimpeštansko Ministarstvo trgovine 15. travnja 1909. ispostavlja Zagrebu traženu koncesiju na neograničeno vrijeme, a Društvo pristaje sagraditi električni tramvaj na svoj trošak s pravom upravljanja najmanje deset godina.
Nakon tog roka grad stječe pravo otkupa tramvaja od poduzeća, a pogon bi u gradske ruke bez odštete prešao nakon 50 godina. Gradsko poglavarstvo predalo je, dakle, pravo izvedbe i pogona novoutemeljenom poduzeću Zagrebački električni tramvaj d.d., a staro je poduzeće likvidiralo 31. svibnja 1909. g.


Radovi oko gradnje novog postrojenja počeli su odmah nakon što je dioničko društvo Zagrebački električni tramvaj sklopilo pogodbu s belgijskim društvom Compagnie Mutuelle de Tramways iz Bruxellesa, da za utvrđenu svotu od 2,300.000 kruna sagradi sve predviđene pruge.

Iako je, promet na prvoj pruzi električnog tramvaja svečano otvoren 18. kolovoza 1910., konjski je tramvaj u dijelovima grada koji nisu bili obuhvaćeni elektrifikacijom prevozio putnike još godinu dana, tj. do potpunog dovršenja mreže električnog tramvaja.

Pruge električnog tramvaja sagrađene su sa širinom kolosijeka od jedan metar. Spremište je bilo izvedeno adaptacijom i dogradnjom spremišta konjskog tramvaja na uglu Savske i Tratinske ceste (današnji Tehnički muzej). Bivša konjska staja bila je preuređena u radionicu s nešto najnužnijih strojeva, a na upravnoj je zgradi nadograđen drugi kat.

Vozni se park sastojao od 28 motornih kola i 14 prikolica. Motorna su kola imala dva motora po 25 KS, a dobavljena su od tvornice Ganz & Co iz Budimpešte. Prikolice su preuzete od konjskog tramvaja, samo su preuređene za metarsku širinu kolosijeka. Prikolice su imale poprečne klupe od jednog do drugog kolnog boka te su sjedala bila pristupačna samo bočno preko vanjskoga zajedničkog nogostupa duž kola. Stoga su prikolice bile neprikladne za brzinu električnog tramvaja, a osobito je kondukter bio u neugodnu položaju nalazeći se stalno izvan kolnog profila.

Konduktera u tramvajima nema još od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a tramvaji, električni, dakako potpuno osuvremenjeni i danas su neizostavni dio prometne slike našega grada...